G.E.T. Report

vino, gastronomija, putovanja…

Dani portugisca 2012

Jedan od najdugovječnijih vinskih festivala je zasigurno Festival portugisca u Zagrebu. Ove se godine održao po 17. put. Kao i svake godine, odlični portugisci, mlado vino taman za uživanje u jeseni.

Kada uđete u šator u Boćarskom domu kreće naoko idilična, plešivička priča. 23 izlagača, dakle i 23 slična, a opet vrlo različita portugisca smještena na jednom mjestu. Tu su i samoborske kobasice, plešivički sir.. kao što smo i rekli, prava idila, dašak Plešivice u Zagrebu.

Nećemo sada analizirati koji je portugizac najbolji, nećemo se baviti ni organoleptikom tog mladog vina, jer su nam se nametnula dva druga problema.

Prvi problem je taj da nismo uspjeli staviti portugizac u rang beaujolaisa, makar u Hrvatskoj. Pričamo dakako, samo o marketingu i promociji. Dok cijeli svijet čeka taj treći četvrtak u studenom, da otvore bocu beaujolaisa, jer ljudi su od tog mladog vina napravili globalni brand, kod nas imate barem tri fešte vezane uz portugizac i naravno, svaka je za sebe.

Treba osmisliti recimo, vikend otvaranja portugisca, u stvari, napraviti priču…. Na primjer, kako su to mlado vino pili još naši grofovi i banovi, ili recimo car Franjo Josip, kako je u bivšoj državi ta sorta skoro nestala pa su ju po osnutku Hrvatske plešivički vinari revitalizirali jer ta je sorta naša veza sa starom europom, a ako u priču upetljamo i malčice usporedbe s beaujolaisom, eto ti veze i s Napoleonom, dakle Francuskom, 45. paralelom i tako dalje…

Nije problem napraviti priču, ali to ne mogu vinari sami, tu se mora puno ozbiljnije uključiti turistička zajednica i napraviti ozbiljnu promociju jednog takvog događaja pa da u listopadu ili studenom Zagreb i Plešivica budu puni Slovenaca, Austrijanaca, Talijana i drugih koji su došli kušati portugizac.

Imamo odlične portugisce, imamo jako dobro razrađenu plešivičku vinsku cestu, još samo da to iskoristimo kako treba.

Drugi problem u stvari je samo dio prvog problema, ali smo ga željeli posebno istaknuti. Na danima portugisca u zagrebačkom Boćarskom domu prosjek godina posjetitelja lagano je penzionerski. Ne postoji ni jedan stariji stanovnik Zagreba koji neće doći na čašu portugisca, ako ikako može, jer svi se oni sjećaju nekadašnjih izleta na Samoborsko gorje i Plešivicu, ali mladih ljudi dolazi vrlo malo.

Nije istina da mladi ljudi u Hrvatskoj nemaju kulturu pijenja vina. Mi iz G.E.T. Reporta to vrlo dobro znamo. Ali, kada je portugizac u pitanju, tu se vraćamo na prvi problem.

Portugizac kao sorta nije dobio dovoljno pažnje u promociji. Vinari ga pojedinačno ne ističu. Istina, nitko nema veće količine, ali svi zajedno… e, to je već neka druga priča. Tih mjesec i pol dana koliko zalihe portugisca obično traju, portugizac mora postati vinsko turistički brand. To je vjerojatno najlakši način da vratimo turiste na Plešivicu.

To ne mogu vinari sami, niti njihova udruga. Treba im odati priznanje i za ovo što rade. Oni su ipak, prvenstveno – vinari. Kada bi jedan vikend nekoliko tisuća stranih turista prokrstarilo Plešivicom kušajući portugisce, sumnjamo da bi zaradili samo vinari.

Za nas iz G.E.T. Reporta stvar je prilično jasna: imamo odličnu sortu, imamo odlično vino, imamo vinsku cestu. Dakle, treba osmisliti priču, pustiti glas o portugiscu van granica Hrvatske i približiti ga mladim ljudima.

Nadamo se da će ovaj naš tekst barem neke od vas ponukati da se zaputite na Plešivicu, uživate u svim njenim čarima i naravno… probajte portugisce.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: